Menu
A+ A A-

Razgovor sa dr. Nihadom Selimovićem

Dr. Nihad Selimović predsjednik je Upravnog odbora Univerziteta u Travniku, osnivač Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije, osnivač i predsjednik Omladinskog košarkaškog kluba „Spars“ Sarajevo.

 

Razgovarao: Dženan Kos

Dr. Selimović, cijenimo vrijeme koje ste odvojili za ovaj intervju! Hvala Vam u ime čitalaca Grafxa.

Hvala vama na pozivu, bolje vas našao.

Završili ste Medicinski fakultet i Fakulet sporta u Sarajevu. Otkud ljubav i prema poduzetništvu?

San gotovo svakog uspješnog učenika medicinske škole je da jednog dana nastavi studij medicine. Ja sam išao samo logičnim slijedom događaja i kao jedan od takvih učenika pristupio studiju medicine, dok je ljubav prema košarci rezultirala upisom na uslovno kazano sportski fakultet. A ljubav prema poduzetništvu, reklo bi se, objedinjuje sportsku želju za uspjehom s jedne strane i želju da se ostavi trajan trag svog prisustva u smislu sudjelovanja u procesu kreiranja novih vrijednosti s druge strane.

Znači li to da su Vaši projekti dio Vaše želje da stvorite nove vrijednosti?

Mogu se i tako gledati. Projekat osnivanja Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije dio je želje, ali i potrebe da se u jednom prostoru koji u svojoj povijesti nikada ranije nije imao autohtoni fakultet, a da ne govorimo o tome da nije imao univerzitet, kreiraju nove vrijednosti i zadovolje potrebe društva za takvim oblikom ljudskog djelovanja.

Da li u istom svjetlu gledate i na projekat škole košarke?

Da, to je sasvim sigurno. Projekat omladinska škola košarke – Spars razlikuje se od prethodna dva u tome da je prostor u kojemu smo započeli svoj rad već bio zasićen različitim oblicima košarkaške organizacije, dakle, školama košarke i košarkaškim klubovima. Međutim, ono što je nedostajalo bio je kvalitetan sistematski rad sa najmlađim uzrastima košarkaša.

Želite reći da ste već u razvoju ovih projekata akcenat stavili na kvalitet rada?

Apsolutno. Kvalitet rada je ono što dugoročno gledano donosi najbolji rezultat. Rezultati u sportu vidljivi su tek nakon nekoliko godina kvalitetnog i planskog rada. Bez toga su sportski uspjesi jednostavno nemogući. U projektima kao što su organizacija, uspostava i djelovanje nastavno-naučne institucije stvari su mnogo složenije.

Šta konkretno pod tim mislite?

Vidite, Kineziološki fakultet u Travniku osnovan je 2006. godine, jednako kao i Grafički fakultet u Kiseljaku. Oba fakulteta su prošla proces integracije u Univerzitet u Travniku i shodno daljnjem razvoju proces promjene naziva. Uslijedili su novi poslovi i procesi zadovoljenja kriterija i standarda za visokoobrazovanje i pripreme za akreditaciju. To je, gledano danas, skoro desetogodišnji proces za koji, opet, nikada nećemo moći kazati da je konačno zaokružen i da se tu više nema što raditi, pogotovo što u nauci i naučnoistraživačkom djelovanju ne postoje konačne i trajne kategorije. 

Nedavno proširenje fizičkih resursa Edukacijskog fakulteta i Fakulteta za tehničke studije dio je procesa poboljšanja kvaliteta rada?

Gledano u smislu fizičkih resursa oba fakulteta mogu se pohvaliti onim što većina fakulteta sa mnogo dužom tradicijom nema. I to nije konačno. Trenutno raspolažemo sa preko 5.000 kvadratnih metara moderno opremljenog prostora uređenog prema najstrožijim kriterijima kad su u pitanju standardi za rad u visokom obrazovanju.

Što je sa ljudskim resursima?

Tu je politika fakulteta jednako precizirana. Od početka smo se vodili time da na Edukacijskom fakultetu i Fakultetu za tehničke studije nastavno-naučni proces vode samo najbolji i najpriznatiji domaći i međunarodni stručnjaci u naučnim oblastima artikuliranim na fakultetu. I od toga nikada nismo odustali.

Da li se isto odnosi i na Vašu politiku zapošljavanja mladih ljudi?

Da. Naročito kada govorimo o mladim naučnicima. Trudili smo se da zaposlimo one mlade naučnike koji su još kao studenti ostvarili zapažene rezultate u pojedinim naučnim oblastima. Taj proces također polako dobija svoje konture, pogotovo u onom smislu u kojemu su oba fakulteta dobila svoj naučni kadar osposobljen da odgovori izazovima naučno-istraživačkog rada i nastavnog rada na visokoškolskoj instituciji.

Tri su velika projekta kojima uspješno rukovodite. Kako uspevate uskladiti svoje mnogobrojne obaveze?

Mislim da je za takvo što od izuzetne važnosti iskustvo. Pa i ljubav. Iskustvo služi tome da se projektima upravlja i na daljinu, dakle, bez fizičkog prisustva. Da bi se to ostvarilo moraju postojati dva osnovna preduslova. Prvi je kvalitetno izabran tim ljudi, a drugi spremnost da se provede pozitivna selekcija unutar tima.

Govorite o važnosti ljubavi – na što mislite?

Na ljubav prema onom što radite. To prije svega. Iskreno vjerujem u to da bez velike ljubavi prema svom poslu i pozivu ozbiljan uspjeh, pa bio to onaj lični ili poslovni, gotovo u pravilu izostaje.

Koliko je tu važna podrška porodice?

Mislim da je presudna. Mnogi ljudi ulaze u poslove samo da bi zadovoljili vlastitu želju i ambiciju, neki da bi zadovoljili želju i ambiciju drugih ljudi. Trudim se ostati umjeren između te dvije krajnosti. 

Mnogi Vas ljudi poznaju jedino kao direktora, predsjednika, menadžera i slično. Što ste zapravo privatno?

Porodični čovjek koji uživa u trenucima porodičnog ambijenta i okruženja. Usto, još i strastven ljubitelj igre pod koševima.

Što biste poručili čitaocima Grafxa?

Studentima? Za studente postoji samo jedna prava poruka, a to je da nikad i ni zbog čega ne odustaju od svojih ciljeva.